Evo nastavka prošlog posta. Kad bi me netko pitao što je na mene ostavilo najveći i najzanimljiviji utisak odgovorila bih mu - ljudi. Sad ću to nastojati objasniti.
Hodate ulicama, prolaze pored vas mnoštvo ljudi i svi djeluju kao da te ne vide. Na neki način izgledaju hladno i nezainteresirano ali...da, sad ide ovaj ALI.
Dovoljno je jedna riječ, jedno slovo a sve se mijenja. Upute vam smiješak, poklone se i pažljivo vas slušaju da bi vam pomogli i to do te mjere ako pitate na pr. za metro, bez obzira koliko je udaljen, s lakoćom i velikom uljudnošću odvedu vas do ulaza metroa.
Znači, s jedne strane Japanci vam se mogu činiti kao hladni ljudi dok s druge strane su iznimno ljubazni i željni pomoći i prijateljstva. Što se tiče baš tog prijateljstva to smo najviše osjetili u barovima s karaokama. Spremni su vas zagrliti, plakati i smijati se s vama...dočekati i otpratiti vas kao dragog i dugogodišnjeg prijatelja.
Jedan kratki dodatak. Druga stvar koja me iznenadila u Japanu bio je sladoled od graha hehehe. Hvala, ne bih ga više kupila.
Hvala Ti na tome postu i video posnetku
OdgovoriIzbrišiJako mi je drago da ti se dopada. Lp
IzbrišiLijepo prisjećanje a Japan. Potpuno si u pravu kada pišeš o Japancima. Sjetim se onoga što je izašao iz ureda jednu popušiti vani pored mjesta za pošenje, pa kada smo ga upitali gdje je metro ugasio je cigaretu i odveo nas dosta daleko i skoro nas smjestio u metro. Sjetim se i onoga iz karaoke bara s kojim si u duetu pjevala ljubavnu pjesmu pa se rasplakao kada je došla na red njegova dionica i više od jecaja nije mogao dalje pjevati. Ljubaznost osoblja u Hotelu Diamond u Osaki u koji smo se vračali tri godine ... Ma gdje god smo bili susretali smo se s ljubaznošću Japanaca. Da nam se barem još jednom vratiti.
OdgovoriIzbrišiA o mnoštvu i atmosferi na ulicama najbolje govori video koji si priložila.
Pusam te Kokoro moje.
Dobro se sjećam onog Japanca u karaokama. Plakao je i mene je to jako dirnulo. Pa sjećaš se samo kako su nas dočekali? Častili su nas pićem i hranom kao da smo im rodbina. Čak smo htjeli i zaplesati. Ma divni su Japanci, mnogi bi trebali učiti od njih. Kiss
IzbrišiTo je jedina država za koju znam da svi što su bili govore sve najbolje. Lijepo je dijeliti takve doživljaje.
OdgovoriIzbrišiApsolutno ti vjerujem jer tko je bio tamo ne može drugo niti reći. Zato i jesu posebni u pozitivnom smislu. Lp
IzbrišiNa ovo mogu u principu samo ponoviti ono s posta ispod-da sam imao takvo iskustvo s japancem-turistom doduše ovaj je samoinicijativno pristupio meni kad je htio slikati Weissa a on kako je divlji nije se dao uloviti u kadar pa je pitao da ga primim pa da napravi zajedničko fotku njega i mene i ništa primio ja Weissa on okinuo fotku i bio frajer sretan ko da je zlatni rudnik pronašao.
OdgovoriIzbrišiDa, da, takvi su oni, zaista posebni. Lijepo si ti opisao. Točno mogu zamisliti kako se do odvijalo...Lp
IzbrišiOni imaju kulturu ponašanja ,posebnu uljudnost
OdgovoriIzbrišiDa, toliko posebnio da ih skoro ne možeš usporediti s nikime na ovom Planetu...Lp
IzbrišiZanimljiv video uradak, Tokyo je baš velik i izgrađen
OdgovoriIzbrišiHvala. Baš sam htjela da se osjeti atmosfera zato nisam dodala nikakvu glazbu. Tokyo ja najveći grad u svijetu. Svugdje red i čistoća. Ali moram priznati da nas je više fascinirala Osaka. Nju smo onako istinski zavoljeli...Lp
IzbrišiHtjela sam komentirati na Youtube, ali su isključeni komentari.
OdgovoriIzbrišiTako puno ljudi, sve aktivno u kretanju. Ako djeluju da vas ne vide, je li moguće da je to zato jer smatraju da je nepristojno gledati u druge bez poziva? Meni su svi koje sam vidjela bili vrlo dragi i pristojni. Mislim da bi mi se svidjelo tamo.
Nisam ni znala da su isključeni komentari na Youtube. Ti si pogodila bit toga. Bravo. Točno je tako samo to nama nije jasno, navikli smo na drugo, jelda. Oni su od malena tako naučeni, njihov odgoj je istinski poseban. ¸Zaistali bi trebali od njih učiti. Mogla bih o tome danima pričati hehehe. Sigurna sam da bi ti se dopalo. Lp
IzbrišiiPAK JE PO SVEMU SUDEĆI STVAR ODGOJA , JER, ONI SU TAKVI U SVOJOJ ZEMLJI I U DRUGIMA gdje su gosti, Ovog ljeta stariji bračni par Japanaca bili su u iznajmljenom apartmanu u zgradi gdje stanujem, na istom katu i našli smo se u liftu - komunicirali par rečenica na engleskom i pre mojim ulazom u stan naklonili se oboje....Stariji ljudi, sijedi, skoro mi je bilo neugodno vidjeti taj naklon sijedih glava.....Odličan tvoj post sjećanja
OdgovoriIzbrišiZasigurno je stvar u odgoju. Potpuno te razumijem i meni bi bilo neugodno jer nismo navikli na to. I u Japanu mi je to bilo često neugodno. Na pr. vozimo se uspinjačom, izlazimo i dočekaju nas dvije cure koje se svakome klanjaju. Ili kad smo išli u dućan a nismo uzeli ostatak sitniša prodavač je trčao za nama i klanjajući se vratio nam kovanice...
Izbrišii tako ja, uz pomoć tvoju obilazim Zemlju izlazećeg sunčeca...lp
OdgovoriIzbrišiBome da. Fino sjediš, uživaš i ništa te to ne košta hehehe...a meni drago što je tako. Lp
OdgovoriIzbrišiZahvaljujem za komentar na Milevu. Sorry malo kasnim odgovorom. Imaš vrlo atraktivnu naslovnicu i
OdgovoriIzbrišiinteresantan prikaz Japana. Nisam bila . Nedavno ga je posjetio moj unuk - globetrotter pa imam mnogo
slika, ali to nije isto.
Dobro došla na moj blog. Drago mi je da ti se dopada moj dizajn. Biti u Japanu ili ga gledati preko slika nije isto, slažem se. Sigurno ti je unuk i prepričavao kako je bilo tamo. Svidjelo mu se? Lp
IzbrišiJapan me oduvijek fascinirao.
OdgovoriIzbrišiIsto kao i nas. Mene i Morskog. U biti mene je Japan fascinirao od malena. Imamo krasne uspomene na tu predivnu zemlju...Lp
IzbrišiKad sam prije mnogo godina pročitala Tisuću ždralova (Jasunari Kavabata) poželjela sam upoznati ljude u Japanu
OdgovoriIzbrišiJako lijepo. Voljela bijh i ja pročitati tu knjigu. Ja pak, za razliku od tebe, kad sam bila mala svidjela mi se pjesma "Sukiyaki" i od tada žudjela sam za Japanom. Ne možeš si ni zamisliti kako sam bila sretna kad mi se ostvarila želja...
IzbrišiTo je prava sreća, s pjesma je divna ali jako žalosna, možda se sjećaš da sam o toj pjesmi pisala kod Litterule
IzbrišiZdravo. Zanimljiv blog. Bio sam radoznao za tvoje ime. Teuta je jedan od najčeščih ženskih imena u Kosovu i Albaniji. Mislio sam da si Albanka a ti si Čehinja. Pozdrav iz Kosova.🖐️
OdgovoriIzbrišiZdravo. Znam tko je bila Teuta, ilirska kraljica. Meni se jako sviđa to ime. Blogam već više od 20 godina i uvijek imam to ime. Prije sam bila na blogu.hr, sad sam ovdje. Da, da, ja sam Čehinja ali živim u Hrvatskoj. Lp
IzbrišiLijepo ste doživjeli Japan. Pričao mi je jedan prijatelj koji je bio da mu je u Japanu bilo najljepše a prošao je puno. Mislim kako bih se puno bolje snašao u Japanu nego u USA.
OdgovoriIzbrišiJesmo, predivno smo doživjeli Japan. Tako bih se rado vratila tamo, ali...Vjerujem da bi se bolje snašao u Japanu nego u USA iako Japanci slabo govore engleski, ako ništa drugo u Japanu bio bio daleko sigurniji nego u Americi. Mi nismo išli preko agencije, ne volimo to, htjeli smo vidjeti pravi život u Japanu iz nešeg gledišta...
Izbrišipronasla sam te...evo ,mali trag
OdgovoriIzbrišiJeeeeee evo moje drageeeee blogerice. Ah, kako sam sretna što si tu draga. Sad te nikud ne puštam hehehe. Sad ću ja doći do tebe...
IzbrišiLijep prikaz Japana.
OdgovoriIzbrišiHvala frende. Evo i tebe, baš mi je drago. Šteta što nisi stalno tu s nama izbjeglicama s bloga.hr hehehe. Lp
Izbriši