Moja je baka imala devetero djece, moja je majka bila najstarije dijete. Iako sam imala jako teško djetinjstvo, bilo je zgoda kojih su uvijek rado prisjećam i slatko nasmijem, pogotovo s rođacima u Brnu.
Tako jednom prilikom kad smo sestra i ja s majkom morali spavati kod bake jer je otac bio opet pijan i tada je bio jako agresivan prema majci.
Tišinu u velikoj sobi kod bake s vremena na vrijeme prekidao je djedin (baka nije spavala s djedom kad je bio pijan) molećiv glas: "...patkice moja, volim te..." - na što mu baka odgovarala onako dosta strogo: "Psssst, pusti nas spavati! Sutra nećeš popiti nijedno pivo, samo da znaš!".
Uzalud. Djed je i dalje navaljivao i zvao je baku patkicom koju obožava. Na kraju, kad su već svi bili budni u sobi i tiho se smijali, baka je primila svoju papuču i bacila je na djeda koji je glasno zajaukao.
Svi su se smijali u cijelom stanu i od tada se vječito prepričava ta zgoda iliti nezgoda, hehehehe.
